Energetska bi učinkovitost po definiciji bila zbroj isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj upotreba najmanje moguće količine energije a da pritom razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu sačuvane. To pojednostavljeno znači upotrebu manje količine energije za obavljanje iste funkcije, primjerice grijanja ili hlađenja prostora, pranja rublja i sličnoga. Potrebno je istaknuti da se energetska učinkovitost nikako ne smije promatrati kao štednja energije. Naime, štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita upotreba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Nadalje, poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja, štoviše, svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira na to koliko učinkovita bila, gubi to svoje svojstvo ako ne postoje educirane osobe koje će se njome znati služiti na optimalan način. Prema tome, može se reći da je energetska učinkovitost više stvar svijesti ljudi i njihove volje da promijene ustaljene navike nego stvar kompleksnih tehničkih rješenja.
Nepobitna je činjenica da je pristup energiji po prihvatljivim cijenama ključan preduvjet gospodarskoga i socijalnoga razvoja svakoga društava. No proizvodnja energije i njezina uporaba znatno utječu na okoliš jer uzrokuju zagađenja lokalnoga i regionalnoga karaktera, poput smoga, kiselih kiša i sličnoga, ali i globalne probleme, primjerice globalno zagrijavanje i klimatske promjene. Energija se još uvijek većinom proizvodi iz fosilnih goriva: ugljena, nafte i naftnih derivata te prirodnoga plina. Njihovim se izgaranjem u atmosferu ispuštaju razni polutanti poput sumporova i ugljikova dioksida, dušikovih oksida te raznih čestica. Osim što potencijalno štetno djeluju na zdravlje, plinovi SO2 i NOx poznati su i kao „kiseli” plinovi jer njihovom transformacijom nastaju kiseli sastojci koji se iz atmosfere talože u suhome i u mokrome obliku (kisele kiše). S druge strane, staklenički plin CO2 najvažniji je uzročnik globalnoga zatopljenja.
Energija se uvijek proizvodi da bi se zadovoljila njezina potrošnja, čime je proizvodnja uzrokovana potrošnjom, stoga nepažljiva i neučinkovita potrošnja uzrokuje nepotrebno veliku proizvodnju, a time i nepotrebno velik utjecaj na okoliš. Povećana učinkovitost upotrebe energije rezultira i smanjenom potrošnjom, što vodi i smanjenju proizvodnje energije. Time se i povećanje energetske učinkovitosti može smatrati zamjenom za gradnju proizvodnih energetskih objekata. Može se reći da svaki kilovatsat (kWh) energije koji ne potrošimo znači i smanjenu količinu onečišćujućih plinova koji su ispušteni u atmosferu, čime se doprinosi globalnoj borbi za suzbijanje klimatskih promjena.
Energetska učinkovitost proizašla je kao jedan od strateških koraka prema ispunjavanju ciljeva borbe protiv klimatskih promjena, odnosno smanjenja emisije stakleničkih plinova. Navedeno čini glavni motiv poticanja s aspekta država i sagledavanja opće svjetske važnosti. Dodatno, ulaganja u energetsku učinkovitost pokreću i gospodarstvo, uključujući i razvoj i istraživanje novih tehnologija. Gledano s aspekta energetskih sustava, povećanje energetske učinkovitosti smanjuje potrebu za gradnjom novih proizvodnih kapaciteta. Kod krajnjih se korisnika kao glavni motiv nameće smanjenje troškova povezanih s potrošnjom energije, a time i podizanje produktivnosti i razine komfora.
Jedan je od segmenata povećanja energetske učinkovitosti i razvoj kućanskih uređaja i televizora kao dijela proizvoda povezanih s energijom. Važnost navedenoga prepoznata je i na razini Europske unije. Njezino zakonodavstvo o energetskome označavanju i ekološkome dizajnu pomaže poboljšanju energetske učinkovitosti proizvoda na njezinu tržištu. Ekološki dizajn postavlja zajedničke minimalne standarde na razini Europske unije da bi se najmanje uspješni proizvodi eliminirali s tržišta. Energetske oznake već na mjestu kupnje daju jasan i jednostavan prikaz energetske učinkovitosti i ostalih ključnih značajki proizvoda, što potrošačima olakšava donošenje kvalitetnih odluka prilikom odabira proizvoda.
Energetska je oznaka za brojne kućanske uređaje prvi put predstavljena 1994. godine, a potom je proširena 2004. godine. Oznaka sadržava usporednu ljestvicu razreda od A (najučinkovitiji) do G (najmanje učinkovit). Energetska je oznaka ključan pokretač koji pomaže potrošačima u odabiru proizvoda koji su energetski učinkovitiji, a istodobno potiče proizvođače na inovacije upotrebom energetski učinkovitijih tehnologija. Prema podacima iz istraživanja provedenoga 2019. godine, na razini cijele Europske unije 93 posto potrošača prepoznalo je energetsku oznaku, dok je 79 posto njih odabiralo energetski učinkovitije proizvode. Uz informacije o potrošnji energije proizvoda, energetske oznake mogu pružiti i specifične podatke o drugim relevantnim značajkama uređaja, poput emisije buke ili potrošnje vode.
Kao rezultat razvoja sve je više i više energetski učinkovitih proizvoda, a budući da je razlika između A++ i A+++ potrošaču manje očita, kategorije energetskih oznaka postupno će se prilagođavati da bi se ponovno uvela jedinstvena ljestvica od A do G. Energetski razred A u početku će biti prazan da bi se ostavilo prostora za razvoj energetski učinkovitijih modela. To će potrošačima pružiti jasniju razliku između energetski najučinkovitijih proizvoda. Istodobno je cilj potaknuti proizvođače da nastave s istraživanjima, inovacijama i ulaganjima u energetski učinkovitije tehnologije.
Potrošnja energije kućanskih uređaja može se povezati s dvjema komponentama − samom tehnološkom učinkovitošću uređaja te načinom njegove upotrebe. O tehnološkim parametrima povezanima s energijom najviše govori energetska oznaka. Odabir najboljega mogućega uređaja jest na nama kupcima. Osim toga, naš je utjecaj presudan kada govorimo o samoj upotrebi uređaja. Optimalnom upotrebom dodatno utječemo na potrošnju energije te na pripadajuće troškove na računima. Pridržavanjem savjeta dobre prakse još više podižemo učinkovitost uređaja te smanjujemo potrošnju energije i režijske troškove povezane s njom.
